Demokratija i izbori
Poslije zadnjih lokalnih izbora u BiH kod gradjana prisutno je cudjenje, zabrinutost, nezadovoljstvo sa rezultatima tog naizgled vaznog cina demokratije da imas pravo da glasas. Sama rijec IZBOR ( izbori se) nekoga i za nesto nosi sa sobom veliku ozbiljnost i potrebu spoznaje i potrebne svjesnosti ko je to potreban i sta ja to hocu u okviru dobrog. Druga pretpostavka za dostizanje zadovoljstva sa izborima i uvjerenja da smo ucinili i postigli ono pravo cemu tezimo je da vise barem od polovine gradjana drustvene zajednice ispravno poima i razumije rijec demokratija da bi u okviru tog procesa uvidjeli ljudi u cemu dalje lezi njihova obaveza i odgovornost u ostvarivanju njihovih interesa poslije samog cina izbornog mehanizma. Glasac hoce poslije zaokruzivanja da ispolji samo svoje pravo glasanja misleci da je rijesio mnostvo svojih pitanja i interesa sto ce se opredijeliti za tog i tog pojedinca. Odgovornost i aktivnost glasaca nije prestala sa izborom i zaokruzivanjem. To nije ono i najmanje potrebno za ono cemu stremi i cezne gradjanin. Tek tada se od njega ocekuje i trazi i aktivnost, ozbiljnost i znanje kako preko izabranih realizovati ono dobro koje je univerzalno za sve ljude. Gdje je to mjesto, koji je to put i sa kime da se uvezemo da „natjeramo izabrane sinove zajednice“ da se ne smiju otudjiti od gradjana, da ne kazem od svojih naroda. Na kraju krajeva drugorazredno je pitanje koga cemo izabrati, a na prvom mjestu je artikulacija interesa biraca i mehanizmi ostvarivanja volje i znanja glasackog tijela. U okviru drzava to su legalne institucije parlament i vlada gdje se ispoljava volja i vlast naroda i gradjana, na nizim nivoima lokalne zajednice to su vijeca. Osim ovih institucija i mehanizama putem kojih se ispoljava volja gradjana veoma vazan i nezamjenjiv faktor demokratije su sljedece karike: mjesto i nacin definisanja pitanja za vijecnike i vijeca i postojanje mehanizama koji ce pratiti ostvarivanje volje gradjana i primoravati izabrane da to cine. Svaki ozbiljan kandidat za svoje dobro i zajednice neosporno ce uociti da su ovi cimbenici vazniji od samog izbora, jer sa ovim klauzulama ne dozvoljavamo izabranima da se otudje od naroda i da donose odluke sa neformalnim centrima moci mimo volje naroda. Kad glasac sazrije u svom stavu i ubjedjenju da sam cin glasanja nije davanje sebe tim nosiocima vlasti niti je sa glasanjem delegirano pravo da izabrani mogu raspolagati sa ljudima i resursima kakva je njihova volja i onih izabranih vijecnika a da ne polazu racune gradjanima. Ako nije ovako i ako to ne moze da funkcionise po nekima, molim neka mi odgovore sta je to onda demokratija i ko ima pravo da je gradi i da odlucuje sta se pod njom podrazumijeva. Prije svega gradjanima je potrebno osvjescivanje koji je njihov istinski status u drustvu i pokazati im da imaju neotudjivo pravo da se bore i pitaju kakav karakter treba da nosi sloboda pojedinca i njegovo pravo u okviru drustva i politike. Ko to moze da izgradjuje i ko to treba, koji su to subjekti odgovorni za budjenje ljudi? Odgovor je politicke partije.Zasto to one ne rade, imaju li volju clanovi partije za time, zasto se u svoje programe i statute ne utemelji volja i pravo pojedinca kao clana stranke da bude kreativan i odgovoran?Za koga se stranke organizuju, ko raspolaze sa njima, cemu i kome one sluze sve su to veoma ozbiljna pitanja na koja se ne daju odgovori i na kojima se ne radi. Gdje su politicki aktivisti, koja je njihova uloga i kakvi su njihovi rezultati? Da li stranke znaju svoju ideologiju i da li su se utemeljili u onome sta hoce? Kako praksa pokazuje cini mi se da su i ovdje vazne samo vodje i uze vodjstvo stranke i da su oni jedino aktivni u definisanju svoje promidzbe, svog interesa, polozaja i sl. Ako u ovim osnovnm politickim tijelima(strankama) nema demokratije i kristalisanja onog ljudskog i prograsivnog, onog motivirajuceg nece ga biti i na visim nivoima. Iz ovog ukratko recenog vidljivo je gdje aktivnost svih subjekata treba usmjeriti da bi bilo bolje stanje. Sad ce mo se vratiti na rezultate nedavno odrzanih lokalnih izbora i „komesanje u drustvu“. Reci cemo nesto o tom zbunjivanju, cudjenju i nezadovoljstvu.
U nasoj zemlji ima mnogo partija cime smo napravili diferencijaciju svijesti u drustvu, to jest isparcali jedinstvenost glasackog tijela. Podjele su napravljene po sledecim stremljenima i opredjeljenjima: nacionalnom, vjerskom, razvoj biznisa i kapitala grupacija a ne cijelog drustva, interesnih sfera, kradje i uzurpacije drustvenog i drzavnog dobra od proslog sistema, razvoj karaktera politickog i ekonomskog sistema i osnove vlasnistva i dr. Ovo je podijelilo glasacko tijelo. Podjele su kako izmedju naroda tako i unutar samog naroda. Najjaca osnova opredjeljenja za stranke i pojedince je vjerska i nacionalna.To je podijelilo narode unutar BiH ukljucujuci i pitanje podjele vlasti i upravljanja Bih( odnos i omjer snaga u vlasti). Na ovim temeljima i pitanjima nase drustvo i drzava se hrve, grci, jeca, kuka i sukobljava. Ustvari to je sukob tri nacionalne politike koje su se utemeljile na navedenim osnovama. Ovdje nema demokratije ni medju narodima niti unutar samog naroda. Zato je strani faktor neophodan ovoj zemlji i njihova ispravna „presuda“ sta je dobro za sve narode i gradjane- ni po babi ni po stricevima. BAZA OVIH STREMLJENJA JE NESVJESNA POD DEJSTVOM NJIHOVIH PREDAKA i njihovih PARAKLETA „duha istine“. Oni se ne mogu osloboditi ove nevidljive nemani i zato nisu svoji ljudi. Zato je potrebno osvjescivanje balkanskih naroda koji se ne mogu osloboditi svog nasledja koji nosi pecat iracionalno mitske, nacionalne i vjerske misli i svijesti ( razumijevaj nesvjesnog). Izvornom religioznom ucenju nije prioritet NACIJA vec ljudsko, humano, dobro po mjeri covjeka. To je revolucionarno , progresivno, ispravno, tu je radost, zdravlje i veselje. Pa zar ne vidimo da to nacionalno i vjersko kako se prakticira i objasnjava ne daje dobro ni svom narodu a kako moze biti univerzalno.
Za ovakvo stanje najvise snose odgovornost vodje a time i oni sledbenici njihovi koji ih podrzavaju u obnavljanju ove masinerije koja razara dobro i vrijedno u covjeku. Zatim televizija koja daje prostora takvim ljudima da truju i zavadjaju narode, vjere, ljude i sl. Sta znaci pojam nezavisna televizija? Ona ne moze biti niti treba. Ne moze biti od vlastodrzaca i ljubitelja moci i svoje istine a i ne treba jer i sami ljudi na televiziji nisu sami niti im to treba dati da budu kompetentni i da odredjuju samo oni koji ce to sadrzaji da se vrte na ekranima. To govorim iz razloga sto je televizija mocno sredstvo u gradjenju stavova i kolektivne misle koji onda ljude opredjeljiju u njihovim kretanjima i stremljenjima. I po ovom pitanju se odredjuje demokratija. Ne samo sto narod placa televiziju vec im se ne moze ni oduzeti pravo misli i odgovora da ucestvuju u odgovorima ko im i kako odgaja narastaje. Pa i samo pitanje kapitalizma ili socijalizma, ekonomske osnove vlasnistva je briga , pravo i odgovornost naroda. Svako ko nece da prosvjecuje ili bolje receno osvjescuje narode i gradjanje znak je njihove zelje za manipulisanjem i vladanjem ljudima i resursima ili njihovog neznanja i zablude.
Od pocetka rata pa do danasnjih dana vlada nacionalni i religijski duh, isticem nesvjesno i ne probudjeno bice- covjeka. Razlozi traganja za nacionalnim identitetom su neostvarenost naroda i pojedinca. Pokusat cu da pojasnim zakonitost kretanja pojedinca i drustva u ovim okolnostima. Posto se kroz cijeli period rata i poslijeratnog vremena istice nacionalno pitanje i nerijesenost tog pitanja i odnos snaga u vlasti, sto pokazuje kakvo je stanje svijesti ili opredjeljenja i naroda i pojedinca., to nam odredjuje i donosenje mogucih odluka( koje su podlozne kasnijim promjenama) ili da i dalje egzistira napetost i stagnacija u drzavi. Vidljivo je da se ni jedan narod ne odrice svoje konstitutivnosti i uloge u vlasti i kompetentnosti na odredjenim teritorijama. Ako je to ocito a jeste da li treba cekati da neka strana „klekne“ i preda se nekoj drugoj ili da se koriste odredjena univerzalna prava i univerzalno dobro pa da nastane mir koji obezbjedjuje da se izadje iz tog stanja mudrovanja ili pat pozicije i donesu rjesenja koja ce omoguciti postojanje opsteg a i pojedinacnog. Opsteg kao drzave cjelovite BiH a i jedinstvo i sloboda naroda a time i gradjana na onim teritorijama koji se nazivaju entiteti. Ako su ostvarena i zagarantovana prava svih gradjana i to jedinstvena na cijeloj teritoriji Bi H nije bitno ko „vlada“ jer i praksa pokazuje kako i unutar samih naroda ima nesloge po mnogim pitanjima i nepovjerenja izmedju nosioca vlasti i samih gradjana. Bitno je rijesiti se eksploatacije i nebrige za gradjane, diskriminacije prava a ne ici dotle da je covjek spreman da bude ponizen al je „ taj tutor iz mog naroda“ a ne iz onog drugog. To je pokazatelj opijenosti nacionalnim i vjerskim „vinom.“
Koja je to druga polovina izbornog tijela koja nije izasla na izbore? Koji su to profili ljudi? Zasto oni svoje nezadovoljstvo ispoljavaju neglasanjem? Da li znaju da prepustaju onim istim snagama da i dalje vladaju u kojem periodu i traje to nezadovoljstvo i agonija? Da su i izasli na glasanje bili se sta promijenilo u stvarnosti ako nismo svjesni da uloga glasaca ne smije prestati sa glasovanjem? Rekao sam zasto. Ovi narodi i balkanski gradjani zeljni su vlasti, polozaja, moci i kad se docepaju toga onda se „izgube“ i gledaju samo sebe i „uzivaju“ u svojim mislima kako su „glavni“.
Zasto su sukobi oko identiteta nacija ili naroda? Zasto se govori o rezervnim drzavama ili domovinama?
Vec sam rekao da su balkanski narodi zeljni vlasti, polozaja i moci jer su kroz istoriju nauceni da se to cijeni i vrednuje.Ovdje nije samo rijec o brizi za svojim narodom vec je to individualno opredjeljenje i potreba covjeka da se samoaktuelizuje, ispolji, to je pokazatelj da je covjek u svom sopstvenom zatvoru, unutra porobljen i neslobodan. Rat mu je pruzio priliku da se docepa novca, vlasti i ispoljavanja ono sto jest. Sve je unisteno sto je do tada stvoreno, skoro cijelo bogatstvo sto su gradjani godinama stvarali i ulagali, sve je to pohlepno opljackano, nista tim nadolazecim snagama u njihovim glavama nije prijasnje valjalo, bili su tako obuzeti ludilom da je brat na brata potezao oruzje, drug je druga gubio, zaneseni i podjarmljeni onim naslijedjem koje je vezano za nacionalno i vjersko i nekim ideologijama kao sto su kapitalizam, socijalizam, komunizam, revansizam itd. a da od toga skoro nista svjesno ne razumiju o cemu je rijec.Vatra sukoba, mrznje i ovog sadasnjeg stanja koje je skoro isto kao i prije 16 godina nikla je iz teznje za identitetom nacionalnim, vjerskim i osobnim ono sto cini licnost zrelijom ili ne. Jos od doba poglavica i vraceva i od vremena nastanka drzava nosioci vlasti su tezili da ucvrste te plemenske identitete ne samo zbog odbrane teritorije i svog naroda vec prije svega zbog udobnog i privilegovanog zivota nosioca vlasti.Prvi i glavni subjekti gradjenja zajednice i njezinog identiteta kroz ime plemena,i njezinih integrativnih cinioca i teritorije bili su vracevi, svestenici a kasnije vjerske zajednice ugradivsi u ljude „duh istine“ preko raznih kultova i ceremonija. Ovo nasledje preuzimale su skole zatim kulturnoumjetnicka drustva, neke druge odgojne ustanove i dr.Drustva i drzave su najveci zavodnici ka nesvjesnom.Prvo nas iz neznanja a nesto i svjesnosti izgradjuju da budemo divlji, da se svadjamo, nadmecemo, da mrzimo, da volimo domovinu, svoju vjeru a onda se nadmecu za osvajanje vlasti da nas spase od ovoga. A taj od koga ocekujemo spas i izbavljenje i sam nije svoj niti oslobodjen.Ovdje moramo u nasoj zbilji uvidjeti da nije samo vazno biti informisan i imati visoku skolu vec zreo covjek, budan i produhovljen da bi se mogao prihvatiti ozbiljnog poziva da vodi drustvenu zajednicu u prosperitet po svim pitanjima. Znaci teznja za identitetom je iz dva razloga: zato sto se covjek i zajednica nisu „pronasli“ nisu se emancipirali, izivili, nisu bili drzavotvorni narod, nisu vodili svoj narod kroz svoju drzavu i drugi razlog da se pojedinci koji se osjecaju veoma vazni za drustvene tokove docepaju vlasti i moci kroz formiranje tog drzavnog identiteta kroz „svoj narod“.Za ovim identitetom najvise zude i najglasniji su vodje u vjerskim zajednicama zato sto je njihova uloga kroz istoriju bila najvise integrativna i gradjena je onako kako sam vec opisao. Energetske obrasce ponasanja koji su se ispoljavali u ratnom vihoru a i koji se ispoljavaju i poslije rata gradjeni su na parakletima hiljadugodisnje dominacije i hegemonije hriscanstva i islama, od V(petog) stoljeca do XVI. Ti energetski ili nagonski obrasci, emocionalna reagovanja i afekti, neuroze imaju svoju osnovu u kolektivnom i licnom nesvjesnom, zatim u svojoj mracnoj strani koja se u psihologiji zove i sjenkom. Sve se to nalazi u genetkom kodu sa rodjenjem djeteta a kad odraste nezna odakle mu je pa za to cesto kaze to mi je sudbina a nezna da je to od nasih predaka koji su nase pretke odgajali te nase duhovne i politicke vodje da zivimo u strahu i uvazavanju i postivanju tih „vodecih sinova“. Zato i dalje nastavljamo kroz gajenje tradicije da odrzavamo tu neiskorjenjivu bolest koja nas pritisce kao mora i od koje ne mozemo biti svoji ljudi i da razmisljamo i svojim glavama. Zato se govori o „prociscavanju duse“, „ozdravljenju duha“. Ti koji najvise govore nista ne rade po tome, jedne snage i nece i tako se to stanje i odrzava.
Gdje je spas i izlaz iz ove krize?
Odovorit cu kroz stavove bez dubljeg objasnjenja.
1.Rat je stvorio podjele medju Srbima, Hrvatima i Bosnjacima i izostrio teznju da svaki od njih bude drzavotvoran narod i da vladaju na teritorijama koje su ratom sacuvane.Srbi i Hrvati su vise zagrijani za samostalnoscu na postojecim teritorijama gdje su oni u vecini i nisu zainteresirani za Bih onoliko koliko su Bosnjaci.
2. Bosnjaci su zainteresirani i najvise se bore za cjelovitost Bih i za integrativnu ulogu izabrane vlasti na nivou cijele teritorije i bez entiteta sa samostalnoscu kao da su drzave u drzavi.
3.Posto se sva tri subjekta drze svojih ubjedjenja i stavova i posto je vidljivo da 16 godinu u tome nema pomaka postavlja se pitanje sta dalje ciniti?
4.Ako se rukovodimo onom stvarnoscu kakva jest, zatim medjunarodnim i prirodnim pravom svakog naroda da ima pravo da zivi i da se razvija po svom nahodjenju uz saradnju sa ostalim svijetom zasto ne podjemo od toga u organizovanju politicke, ekonomske, teritorijalne zbilje gdje ce biti zastupljena i drzava BiH a i samostalnost dijelova sa odredjivanjem pravne osnove gdje ce gradjani na cijeloj teritoriji imati ista prava i odgovornosti kao gradjani zajednicke drzave na medjunarodnom planu.
5.Spas pojedinca , zdravlje, radost, prosperitet nije u trazenju nacionalnog identiteta, vjerskog nego u izgradnji ljudskog, humanog i u obezbjedjivanju uslova u zajednici da ljudi mogu dokuciti svoju srecu i svoju samoaktuelizaciju, da se ispolje i da ucestvuju u gradjenju svoje sudbine.Ako bi se ovo gradilo i uspjelo u tome niko ne bi bio zainteresiran od koga potice, koje je vjere, nacije, ne bi razmisljao o granicama isto kao sto sada gradjani nestrpljivo ocekuju kad ce se vizni rezim ukinuti i kad cemo moci izaci iz ovog „patriotskog zatvora“ tj. torova politickih, vjerskih, stranackih torova.Zar je ovo tesko razumiti i prihvatiti?
6.Politicari a i gradjani koji ih biraju treba da znaju da se blagovremene politicke odluke donose na osnovu stvarnog i moguceg poslije izvrsene dobre i sveobuhvatne procjene stanja u drustvu.Nista nije dobro da ne moze biti i bolje. Kad vrijeme sazri i uslovi za promjene koje su u funkciji opet covjeka a ne za politicara ili stranku ili naciju i sl trebamo ih prihvatiti i tako se krece drustvo i napredak.
7.Ako sveobuhvatne procjene kazu da je ovo vrijeme potrebno za trazenje i emancipaciju naroda i nacija onda nadjimo adekvatan odgovor za to i krenuti u taj proces dok ne sazrijemo za vise ciljeve o kojima sam govorio a to je interes gradjanina za svojim dobrom, za ljudskim , zdravim humanim i sl.U ovom pitanju definisati nacionalno i prava i duznosti u okviru Bih i slobode i prava svakog gradjanina na cijeloj teritoriji. Oformiti dokumente pravne pod pokroviteljstvom stranog legalnog faktora i nema nikakvih problema ne krenuti u to. Ostaviti „prazan prostor“ za stalnu dogradnju po raznim pitanjima koja se u zivotu pojavljuju a od interesa su i za narode i gradjane.
8. Vidite ovdje nije bitna teritorija, granice, pa zar vam nije jasno u buducnosti nece biti ovakvih granica koje sada zagovarate pa zasto se iscrpljujete na ovim pitanjima. Treba stvarati dobro univerzalno koje vrijedi uvijek bez obzira koje garniture i pojedinci dolaze na vlast. Pa zar ove vodje ne razmisljaju sta ce im se desiti kad sidju sa vlasti medju narod. Uvijek mi je u pameti kako su neke pojedine vodje i komandanti u ratu ispoljavali svoje necovjecno ponasanje da je mnogo boraca jedva cekalo da im ne bude komandant i na taj nacin autoritet im je skrhan drasticno kad su sisli iz „narodnog sedla“.
9.Politicke stranke ne bi se smjele da bore za vlast u onom smislu da uze rukovodstvo predstavlja stranku i kad dobiju izbore i vlast onda se otudje od gradjana i naroda i misle samo na sebe i svoje bliznje. Ako ne organizuju edukaciju svog clanstva i razvoj svjesnosti medju svojim clanovima to je siguran znak da te vodje i nisu zainteresirane za snagu i uzdignuce svojih clanova vec ih samo podrazumijevaju i pripremaju samo kao glasacku masineriju koja ce njima donijeti bolji polozaj i bolji zivot.
10.Narod i gradjani koji nisu sposobni da zbace svoje ugnjetace nisu ni dostojni slobode ni boljeg zivota.Ostace im samo da kukaju, psuju, boluju, da upadaju u depresiju i da izbjegavaju da glasaju.Razmislite ljudi u cemu je smisao zivota i da li ste bas tako jadni i nemocni da ne mozete dokuciti bolje? Ja vjerujem da mozete bolje, samo zasluzite to sa davanjem „velikog kurbana“, potrudite da postanete „sehid“ i „vakif“ i eto vam dzeneta za kojim zudite. Sad ga trazite a ne ocekujte ga poslije smrti. Ove rijeci pod navodnicima ne tumacim isto kao vjerska zajednica a i stvarna istina nije u njihovom tumacenju, vec u skrivenoj poruci kurana koja jos nije dokcena na ovim prostorima stoljecima.
